V dvenadczat` chasov po nocham
Iz groba vstayot barabanshhik;
I xodit on vzad i vperyod,
I b`yot on provorno trevogu.
I v tyomny'x grobax baraban
Moguchuyu budit pexotu;
Vstayut molodcy' egerya,
Vstayut stariki grenadery',
Vstayut iz-pod russkix snegov,
S roskoshny'x polej italijskix,
Vstayut s afrikanskix stepej,
S goryuchix peskov Palestiny'.

V dvenadczat` chasov po nocham.
Vy'xodit trubach iz mogily';
I skachet on vzad i vperyod,
I gromko trubit on trevogu.
I v tyomny'x mogilax truba
Moguchuyu konniczu budit:
Sedy'e gusary' vstayut,
Vstayut usachi kirasiry',
I s severa, s yuga letyat,
S vostoka i s zapada mchatsya
Na legkix, vozdushny'x konyax
Odin za drugim e`skadrony'.

V dvenadczat` chasov po nocham
Iz groba vstayot polkovodecz;
Na nyom sverx mundira syurtuk;
On s malen`koj shlyapoj i shpagoj;
Na starom kone boevom
On medlenno edet po fruntu;
I marshaly' edut za nim,
I edut zanim ad``yutanty';
I armiya chest` otdayot.
Stanovitsya on pered neyu;
I s muzy'koj mimo ego
Proxodyat polki za polkami.

[I vsex generalov svoix 
Potom on v kruzhok sobiraet]1,
I blizhnemu na uxo sam
On shepchet parol` svj i lozung;
I armii vsej otdayut
Oni tot parol` i tot lozung:
I Franciya - tot ix parol`,
Tot lozung - Svyataya Elena.
[Tak k stary'm soldatam svoim
Na smotr general`ny'j iz groba
V dvenadczat` chasov po nocham
Vstayot imperator usopshij.]2